Hrvatski novac

Hrvatski novac je kuna kao nacionalna valuta. Kunino krzno koristilo se kao novčano sredstvo u srednjem vijeku, a od 13. stoljeća lik kune počeo se pojavljivati na novcu. Danas papirnate novčanice postoje od deset, dvadeset, pedeset, sto, dvjesto, petsto i tisuću kuna. Prije je postojala je i papirnata novčanica od pet kuna, ali danas je vrlo rijetko viđamo jer je zamijenjena kovanicom od pet kuna koja ima mrkog medvjeda s jedne strane. Hrvatski novac kuna nastupio je nakon dinara. Zamjena jugoslavenskog dinara provedena je u razdoblju od 23. do 31. prosinca 1991. godine te je provedena u omjeru 1:1. Tada je Ministarstvo financija odobrilo privremeni hrvatski dinar te je svaka novčanica nosila potpis ministra financija. Hrvatski novac kao kuna uveden je 30. svibnja 1994. godine na Dan državnosti, zamjenom hrvatskog dinara u odnosu 1: 1000. Naziv kuna hrvatski novac je dobio zbog značaja kune u hrvatskoj povijesti, odnosno krzna kune kao novčanog sredstva. U 13. i 14. stoljeću lik kune nalazio se na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovci. Kako je zapravo došlo do potrebe za novcem? Prije novca, plemena su razmjenjivala dobra, u smislu, svako pleme je radilo nešto u čemu su baš oni bili dobri, primjerice bavili su se stočarstvom, ratarstvom ili lovom. Zatim su svoja dobra razmjenjivali za ona koja su im nedostajala, a bila potrebna za život. Kako bi se olakšala ta robna razmjena, počelo se kovati novac. Kada je i taj kovani novac bio na teret trgovini, odnosno zbog svoje težine bilo je složeno rukovati s njime, odlučeno je da će se izdavati papirnati novac. Hrvatski novac ima posebne šare na papiru i trake koje dokazuju da je novčanica prava, odnosno da nije lažirana. U današnje vrijeme prijevara, ako baratamo krupnim novčanicama kao što su petsto ili tisuću, prije stavljanja u kasu, neophodno je provjeriti valjanost iste.

(Visited 273 times, 1 visits today)